Akvarij - vodeni svijet u vašem domu



Ribe se obično svrstava u kategoriju kućnih ljubimaca. Međutim, svatko tko se njima bavi će reći kako je akvaristika nešto puno više – ljubav na granici između hobija i znanosti, uživanje u novom mikrosvijetu koji sami osmišljavamo, kreiramo i održavamo, a koji nam uzvraća ne samo estetskim ukrasom u našem domu.
Alternativa za ovaj tihi svijet ne postoji – bilo da se radi o morskom egzotičnom, ili pak o slatkovodnom akvariju, užitak u ovom djeliću prirode je dragocjen dodataksvakoj kući. Prije samostalnog ulaska u stvaranje vodenog svijeta, važno se informirati i potražiti pomoć stručnih akvarista. Akvaristika je u osnovi jednostavna, ali slijedi određena pravila.

Za smještaj vodenog svijeta potrebno je odabrati odgovarajuće mjesto jer akvarij mora biti na mirnom mjestu, zaštićen od propuha i direktne svjetlosti, koja uzrokuje nekontrolirani razvoj zelene alge. S obzirom da prosječni akvarij zapremine 150 litara teži otprilike 200 kilograma, postolje na kojem će stajati mora biti vrlo čvrsto, a valja voditi računa i o blizini utičnice, jer je izvor struje prijeko potreban za funkcioniranje akvarija. Razmislite čak o izradi metalne ili zidane konstrukcije za postolje akvarija, jer se drvo pod težinom savija, a pod utjecajem vode mijenja oblik, što može oštetiti akvarij

Perzijska mačka - Persian



Perzijska mačka je vrlo stara, dugodlaka pasmina domaće mačke. Od početka 20. stoljeća perzijska mačka je najpopularnija čistokrvna mačka, tako je i danas najzastupljenija na izložbama mačaka.
Porijeklo
Preteče dugodlakih mačaka pristizale su u Europu od 16. stoljeća iz zemalja srednje Azije. Strane dugodlake mačke su se međusobno križale, uključujući domaće dugodlake mačke.
Premda je perzijska mačka bila poznata preko 200 godina, danas je službena zemlja porijekla Velika Britanija, gdje je pasmina dobila prvi standard pretkraj 19. stoljeća.Karakteristike Perzijska mačka smatra se najmirnijom pasminom. Tolerantna je prema drugim mačkama u kući, i čvrsto se veže uz svojeg vlasnika.Moderna perzijska mačka razlikuje se od ranih primjeraka, najviše u izgledu glave. Ipak poneki uzgajivači i danas uzgajaju tradicionalan tip perzijske mačke.Dlaka perzijske mačke zahtijeva svakodnevnu njegu kako bi ostala čista i uredna te kako mačka ne bi imala probleme zbog gutanja dlake pri čišćenju. Nedovoljna briga o dlaci perzijske mačke može rezultirati nužnim rezanjem zapetljane dlake kao i promjenama na koži mačke.
Perzijska pasmina često pati od nasljedne bolesti bubrega koja može izazvati zatajenje bubrega, stoga se danas traži testiranje svake perzijske mačke.Tjelesne osobine * Tijelo: krupno i zbijeno, mišićavo * Glava: okrugla, široka, krupna * Oči: velike, okrugle, široko postavljene * Boja očiju: ovisi o boji dlake * Uši: male, oblog vrha, široko i nisko postavljene * Rep: kraći, pun, proporcionalan prema tijelu * Dlaka: dugačka, gusta, ne smije biti vunasta * Boja dlake: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.Zanimljivosti * Perzijska mačka je u prošlosti smatrana statusnim simbolom. * Velika Britanija službeno smatra svaku boju perzijske mačke zasebnom pasminom. * Perzijska mačka koja nema ovjerenu rodovnicu (pedigree) ne smatra se perzijskom mačkom već dugodlakom domaćom mačkom.

Sijamska mačka - Siamese



Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji (pointed). PorijekloSijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovima budističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja.

Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20. stoljeća postala vrlo popularna, kako u Europi tako i u Americi.KarakteristikeSijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu.U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom.Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno 'pričljive'. Uglavnom imaju dugi životni vijek.
Tjelesna obilježja * Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko * Glava: duguljasta, izdužena prema njuški, s ravnim, dugačkim nosom * Oči: Velike, ukošene, orijentalnog oblika, duboke plave boje * Uši: vrlo velike, nastavljaju vanjsku liniju lica * Rep: dugačak, sužava se prema vrhu, ne smije biti čvornat * Dlaka: kratka i mekana, bez poddlake * Boje: boja tuljana , čolokadna, plava i ljubičasta u obilježjima.Prihvaćaju se i neke boje kratkodlakih mačaka, s obilježjima. Nove boje i tobi (tabby) uzorak prihvaćeni su u novije vrijeme.

Labrador retriver



Labrador retriver (skraćeno samo "Labrador"), jedna je od nekoliko vrsta retrivera.Izgled
Labrador retriveri su snažni psi, srednje atletske građe, posebno jakog repa. Ženke teže oko 23 - 32 kg, a mužjaci oko 27 - 36 kg. Dlaka im je kratka i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji.Postoje dvije vrste Labradora, Engleski i Američki, no male su razlike. Engleski su manji, kraći psi, sa većim glavama. Dok su Američki veći. Postoji još i Australijska vrsta, koja je manje poznata.
Osobine
Labradori su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni. Obožavaju se igrati, osobito u vodi (plivanje). Odlično se slažu sa djecom. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti u obitelji.Ovi se psi često koriste za lov, policijske potrebe (droga), služe kao vodiči slijepim osobama itd.Obožavaju se igrati i bacati po snijegu. Brzo uče što im je jedan vekiki plus. Dlaka im je kraća, zavisi o vrsti labradora. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i najčešće su tamnije boje od same dlake(posebno kod ženka). Vrlo su zaigrani, nisu za čuvare jedino njihova veličina može malo zastrašiti ljude. Iako izvana izgledaju snažno i opasno, jako su željni igre.

Zlatni retriver



Porijeklo i povijest Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera i jednog bloodhounda boje pijeska. Prvo uvođenje ove pasmine u knjigu uzgoja Kennel Club of England provedeno je 1903. uz naziv "Flat-coated Retriever".Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SADu brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990-ih doživjela pravi boom (uz sve negativne usputne pojave).
Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi, i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to, široko je rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i u Francuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južne i istočne Europe.U zadnje vrijeme se opaža, slično kao kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type", najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu (još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika takmičenja u donošenju predmeta ( aportiranje), tako zvano field-trials.Veće razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.
Opis Zlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.Dlaka zlatnog retrivera može biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, donjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.NamjenaZlatni retriver prvobitno je uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode) (engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja da ugodi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su sportovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.

Zapadnoškotski bijeli terijer - Westie



Zapadnoškotski bijeli terijer , poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i puno pažnje. U svijetu je poznat kao maskota škotskog whiskyja Black & White. Nastao je križanjem Škotskog terriera i Cairn-a.
Izgled Westie ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju.
Težina odraslog psa je od 7,5 do 10 kg, a naraste do 28 cm. Rep mu je uvijek uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.
Ponašanje
Ova je pasmina puna energije, upornosti, ali i agresivnosti prema njihovoj "lovini". Prirodni neprijatelji su mu zečevi i vjeverice. Radi svog temperamenta Westieja opisuju i kao "velikog psa u malom tijelu". Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom-čuvarom, iako radi svoje veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je društven s ostalim životinjama iako se "upoznavanje" s domaćim ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom. Kako Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore, na stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u njihovoj moći da nametnu svoju volju.Njega i zdravlje
Westie je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kupanje jednom mjesečno ili rjeđe neće izazvati probleme. Potrebno je češće češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija. Kao i ostalim psima, Westieju je potrebno oko 13 sati spavanja na dan. Lako će se prilagoditi ritmu spavanja svojih vlasnika. Kada postanu neovisniji, Westieji mogu provesti jedno vrijeme sami.